Žena s Marsa

Dođe tako vrijeme kad nam, on bi rekao, univerzum, na put dovede neku novu osobu.
Uglavnom da učimo od nje.
Danas, zovem ga iz trgovine i pitam treba li što.
Odgovara, ne trebam ništa, već si mi dala sve.
Kažem da je to diskutabilno.
Diskutabilno je jer, htjela ja to ili ne, ne mislim da smo jedno za drugo dugoročno.

Čudim se već i ovoj zajedničkoj godini, a postavke su mi takve da samo iščekujem trenutak kad će se dogoditi sranje.

Malo sam i zbunjena takvim načinom razmišljanja, ali puštam nek teče. 
Podržati ću svaku njegovu odluku otvorena srca i poželjeti mu svu sreću svijeta.

U ovoj godini našeg druženja, otišao je na mjesec dana u nadi da će uspjeti obnoviti obitelj koja mu se raspadala.
Iako je to značilo da naše prijateljstvo više neće biti moguće, ni u kojem obliku, ispratila sam ga poljupcem.
Vratio se nakon mjesec i pol. Devastiran. Emotivno, psihički i fizički.
S vrata me zagrlio riječima, miru moj lijepi ...

Jučer sam izašla s prijateljicom. Smatra da je premlad da bi ostao dosljedan. Izazovi, izazovi ... kako bi ona rekla.
A ja ... nekako ne brinem zbog toga. Bolje rečeno, ne želim brinuti, jer, sve što dobivam od njega, a pri tome ne mislim na seks,
toliko je vrijedno, da bih doista bila obogaćena čak i da ovog trenutka prestane.

Ponekad zatvorim oči i u mislima, prstima istražujem to prekrasno mišićavo tijelo.
Ljepše u rukama nikada nisam imala. Sve nešto što nikad nisam, sada živim.
Ne maštam. Živim.
I znam svaki pregib. Baš svaki. Dobro sam zapamtila. Urezalo se u sve djelove mozga.
Izbacila sam puno nepotrebnih i ružnih stvari iz misli i oslobodila prostor za svoja istraživanja.

Daj Julija, otvori oči, velim si, pored tebe je, dodirni ga, ne maštaj nego upijaj, prstima, očima, usnama.
Svim osjetilima.
On se samo smješka. Pusti me da istražujem. Udijeli poljubac kad se približim dovoljno da mi ga može dati.
Pitam ga zašto se smije, jesam li mu baš tako jako smiješna ?
Nisi mi smiješna, nego si mi radost, osmjehujem ti se, veselim ti se ...

Besramnica jedna ...

Vratio se iz izlaska nakon ponoći.
Već sam odavno spavala kad sam osjetila kako se uvlači u krevet do mene,
kako me grli onim svojim čvrsto - nježnim stiskom, ljubi mi rame i kaže,
sretan ti rođendan.
Miriši na ljetnu noć i duhan.
Hvala Švrćo, sneno odgovaram i tonem u san.
Budim se na alarm mobitela. Njega nema, odlazi na posao prije mene.
Još osjećam njegovu toplinu i bockanje brade i osmjehujem se, onako, sama sa sobom ...
Ustajem.
U kuhinji me čeka još mlaka kava i crvena ruža na kuhinjskom stolu ...

Upoznali smo se prije nešto više od godinu dana.

Slučajno?
Ne vjerujem u slučajnosti.
Želim vjerovati da mi je ovo nagrada za godine strpljenja,
iskušenje za koje nikada nisam mislila da ću imati hrabrosti,
izazov o kakvom sam samo mogla sanjati
i adrenalin mom mirnom životu.
Sve to.
Samo sam se trebala usuditi.

Neupitne inteligencije, izdvojio se iz mase istih i površnih.
Osvojio me zdravim pogledom na svijet, čvrstim stavovima, duhovnošću, načinom na koji je komunicirao,
riječima koje je izgovarao i, nećemo se lagati, pažnjom koju mi je poklanjao.
Sasvim poseban mladi čovjek sa sasvim posebnom iskrom u duši.
Poljubio me i rekao, možeš me zaustaviti u kojem god trenutku hoćeš ...
Dovraga, ne želim da staneš, pomislila sam, nemam ja vremena da ikoga zaustavljam !

Zaspala sam obgrljena njegovim rukama dok mi je mirisao kosu.
Tako sam se i probudila.
Od tada, pa do danas, viđamo se svaki dan.

Sjedim tako, zavaljena u naslonjač, nogu podignutih na stolić, pogleda uprtog u njegova leđa. Na sebi ima samo bokserice.
Kako se pomiče, tako poskakuju mišići na leđima i rukama. Pravim muškim rukama, prošaranim izbočenim venama po kojima volim putovati prstima.
Mlado, isklesano muško tijelo, širokih ramena, uskih bokova, male guze i mišićavih, dugih nogu.
Kuha nam prvu jutarnju kavu. Ritual vikendom.
Uživam u pogledu i toj igri pokreta koju mi poklanja.
Završava i okreće se prema meni, dođi, veli mi i smiješi mi se.
Krasne, tople smeđe oči i osmijeh punim usnama.
Sjedimo jedno nasuprot drugome. Mota mi cigaretu i pruža mi je.
Posegnem za njom i dok mi je pali, pogled mi zastane na njegovom trbuhu i dlačicama koje nestaju negdje u boksericama ...
Trideset mu je godina.
Ja sam prešla pedesetu.