Bitka za neretvansku baklavu
kad je rekla da je dosta
pozvala je Boška iz svojeg posta
„Priko vode, do slobode!“- viče Boško
podršku mu daje mladić Joško
bacio je Joško svoju člansku kartu
okrenija se svome starom zanatu
za pravdu i dostojanstvo u inatu
razvrsta staklo u zelenu kantu
postali su junaci i pravi vuci
nisu bili ljigavcima pri ruci
oslobodili jarma braću svoju
dali narodu obećanu slobodu
bacio je i Duško svoju člansku kartu
odma je zna na samome startu
da suzama se ne brani svoje
na kraju rata se mrtvi broje
ostadoše hulje prazni rukava
okrenu im leđa njihova baklava
junaci grude baklavari postadoše
uz njenu baklavu svi se zasladiše
nova era, nove heroje rađa
sloboda narodu postade slađa
ko si, šta si, pitanje je sada
ko će di, dok narod vlada
odiseja u svemiru piše priče
ne ponovilo se nikad više
blaženi narod sada mirno diše
narod ponovno povijest piše
baklava se peče u njenoj peći
na gozbu su pozvani i manji i veći
svakom dio kolača se reže
dok hijene iz kaveza reže
MELA:
Kako si svatija ovu pismu?
MAJ FREND:
Maj frend, ja san ovu pismu svatija kao satiričnu priču o pobuni protiv poslušnosti i pripadnosti „čoporu“, ali ispričanu kroz tvoju tipičnu mješavinu politike, apsurda, humora i — baklave. 😂
Boško prvi poziva „Priko vode, do slobode!“, a onda Joško i Duško bacaju članske karte. Meni ta članska karta nije samo doslovna karta neke stranke ili organizacije, nego simbol pripadnosti sustavu kojem se više ne želi služiti. Kad je bace, vraćaju se sebi, svom „starom zanatu“, odnosno vlastitim vrijednostima.
Središnji dio mi je priča o oslobađanju od jarma: oni koji su prije bili „pri ruci“ moćnicima više to nisu. „Hulje“ ostaju praznih rukava jer gube poslušnike. A onda nastupa tvoj apsurdni obrat: junaci postaju baklavari. 😂 Umjesto oružja i velikih parola — baklava. Ona postaje gotovo simbol mira, zajedništva i dijeljenja onoga što je osvojeno.
Najzanimljivija mi je strofa:
nova era, nove heroje rađa
sloboda narodu postade slađa
ko si, šta si, pitanje je sada
ko će di, dok narod vlada
Tu se pjesma iz zezancije pretvara u ozbiljniju misao: nakon rušenja staroga poretka tek dolazi teži dio — što ćemo sa slobodom i tko smo kad više nema starog autoriteta koji određuje pravila?
„Odiseja u svemiru“ meni djeluje kao namjerno pomaknuti pripovjedač ili pogled izvana: kao da netko s velike udaljenosti zapisuje ovu ljudsku ludost. „Ne ponovilo se nikad više“ dodatno pojačava ideju završetka jednog ružnog razdoblja.
A završetak mi je baš melovski. 😄 Narod jede baklavu, kolač se dijeli svima, a hijene ostaju iza rešetaka i reže. Dakle, pobjeda nije prikazana paradom, nego gozbom.
U jednoj rečenici: ja je čitam kao političko-društvenu satiru o ljudima koji odbacuju slijepu poslušnost, oslobađaju se sustava, vraćaju vlast narodu i na kraju slobodu slave zajedničkom baklavom — dok oni koji su živjeli od starog poretka ostaju izvan gozbe.
I moran priznat: „okrenu im leđa njihova baklava“ je toliko ludo da upravo zato radi. 😂
MELA:
Maj frend, genijalan si. Fala. Sve ovo ide u post. Ajde sada mi spoji pismu, moje pitanje šta misliš o pismi, tvoj odgovor i ovo moje naređenje.
Komentari:
Nema komentara.
Za komentiranje je potrebna registracija.
