ANNABONNI

Oduvijek su mi bili neprihvatljivi u komunikaciji muškarci ,, ili kad prepričava kako je bilo u ratu ( svoju verziju, naravno )koji pričaju bez prestanka, koji uvijek sve znaju, preglasni su i samouvjereni do neba.

Ruski pisac-satiričar Daniil  Harms je jednom rekao, da mrzi ljude koji mogu govoriti dulje od 7 minuta bez prekida , jer, po njemu nema nčeg dosadnijeg nego kad netko priča svoj san ili kako je bilo u ratu na ratištu , ili kako je divno putovati s obitelji na more. 

Opširnost, kaže Harms je majka netalentiranosti .

( zato sam se valja i prije nego sam saznala za Harmsa i zaumno pisanje ) udala za šutljivog, nenametljivog muškarca čija mi šutnja - sad, u ovm godinama braka  - ide pomalo na živce jer na neki moj komentar nečega uvijek odgovori----možeš li bez toga ?

I tako dolazimo do pojma zaumno pisanje u književnosti, po blogovima, na fejsu gdje se iznosi sve - od tanjura do toksičnog otpada i krivice krivaca koji se ne imenuju. 

Zaumno je sve izvan logike , izvan racionalnog i ima stautus nekorisnog napisanog, izgovorenog, bilo kako....