KLEOPATRA, CEZAR I DVI PALME
Kad je Kleopatra toćala noge u Nilu, dopluta do nje laptop.
Sablaznila se. Uzela ga u ruke, okretala, gledala i nekako ga slučajno otvorila. Odjednom izleti chat.
„Ko je tamo?“ — pisalo je u poruci.
Kleopatra shvati da čudo ima tipke i počne pisat.
Kleopatra: Ode Kleopatra. A ko je tamo?
Cezar: Cezar.
Kleopatra: Koji Cezar?
Cezar: Julije.
Kleopatra: Aaaaa. Šta oćeš?
Cezar: Dejt.
Kleopatra: Di?
Cezar: U Dvi palme u Vrsaru. Na dagnje.
Kleopatra: Kad?
Cezar: Čim prije. Ovo dopisivanje priko roba koji trči za mojin konjen je nehumano. Čovik nema više zraka, sav se zapuva.
I tako se oni, ne znamo ni mi u kojem stoljeću, dogovore za dejt.
U Vrsaru su u isto vrime na dagnjama bile Mela i Zvonka.
Cezar i Kleopatra su se namurali jedno na drugo i počeli se cerlekat i cvrkutat. Mela je malo osluhnula o čem predikaju i mala je ča čut.
Kleopatra: Čula san da vaši asistenti u nastavi u Istri imaju najmanju satnicu.
Cezar: Ma nemaju, od sutra će se to prominit.
Kleopatra: Ma čula san da se IDS – stranka Istarski domoljubni snovi želi pripojit zloglasnom EDZ-u?
Cezar: Ma ko ti je to reka? Nema šanse!!! Ja ću napisat mail!!!
Kleopatra problijedi.
Kleopatra: Mail?!
Cezar: Da. Dosta mi je robova koji trče za konjen. Ovo je 21. stoljeće.
Kleopatra: A eeee.
Cezar: Bit će kako ja kažen. Samo da si ti meni sritna i zadovoljna.
Za susjednim stolom Mela prestane žvakat dagnju.
Mela: Zvonka... jesi ti ovo čula?
Zvonka: Nisan. Jeden.
Mela: Ovaj će pisat mail.
Zvonka: Kome?
Mela se nagne prema susjednom stolu.
Mela: Oprostite, gospodine Cezare. Kad već pišete, pitajte usput zašto pomoćnici u nastavi nisu jednako plaćeni za isti posao u različitim dijelovima Hrvatske.
Mela završi pitanje. Kleopatra ništa ne reče. Samo umiljato pogleda Cezara i polako podigne livu obrvu u znak pitanja.
Cezar je pogleda.
Cezar: Sredit ćemo to.
Tek tada izvadi laptop.
Cezar: Kome šaljen?
Mela: Lotosovom Cvitu.
Kleopatra se zagrcne dagnjom.
Kleopatra: Ko je sad Lotosov Cvit?
Mela: Čovik za kojeg san glasala, predsjednik IDS-a.
Cezar: Pa u čemu je problem?
Mela: Oću svoj glas natrag.
Muk. Čak je i Nil na trenutak presta teć, premda je bija nekoliko tisuća kilometara dalje.
Baš kad se činilo da je razgovor dosega vrhunac političke ozbiljnosti, iz laptopa se začuje zvuk nove poruke: Tesla se pridružio razgovoru.
Tesla: Ljudi, može li se znat ko mi je opet ukra produžni kabel?
Cezar i Kleopatra ubrzo su se vratili svom cvrkutanju. Dagnje su se hladile, a njih dvoje su se cerlekali i gledali jedno drugo ka da u Dvi palme nema nikoga osim njih.
Cezar se nagne prema Kleopatri.
Cezar: Imaš li ti, srićo moja, još kakvu želju?
Kleopatra: Imam. Volila bi doć u Rim.
Cezaru se lice ozari.
Cezar: U Rim?! Pa ti moreš doć kad god oćeš! Samo reci kad!
Kleopatra mu se nasmije, digne čašu i svečano reče:
Kleopatra: Ave Cesare!
Za susjednim stolom Mela pogleda Zvonku.
Mela: Ovi su gotovi.
Zvonka: Nisan čula. Jeden. Tu ionako nema posla za mene.
Cezar i Kleopatra potom su, još uvik namurani i cvrkutavi, krenuli dalje ruku pod ruku.
Kleopatra: A di ćemo sad?
Cezar: Na sladoled.
I odoše u slastičarnicu Istra, na najbolji sladoled. Tamo je jedna kugla pravo malo čudo — u jednoj kugli dva različita okusa, a košta svega 1,90 eura.
Kleopatra: Dva okusa u jednoj kugli?!
Cezar: Vidiš da ipak postoji carstvo koje funkcionira.
A Mela i Zvonka ostale su u Dvi palme pojist dezert.
Mela: Oćemo posli i mi na sladoled?
Zvonka: Prvo dezertiramo. Ne preskači redoslijed.
AI & Mela
P.S. Mela je maloprije čula na radiju da je Cezar prvi osmislio dopisivanje – današnji chat.
Komentari:
Nema komentara.
Za komentiranje je potrebna registracija.