Patetika preseljenja
Zasad ne onog konačnog...
Rana najava budućeg upornog kroničara svkodnevnih banalnih životnih detalja koji rijetko kog zanimaju...
Kako ono Štulić pjeva, voljela me nije niti jedna, dugo razdoblje života sam se hrvao s glumicama i ispadima patetike. Zavezujem i nosim veliku crnu vrećicu u kontejner za papir.
Bio u gradu, ponestalo mi vrećica pak za skupljanje Jinovih govana, lijepih obojanih. Sreo sina od bivšeg dragog kolege kojem sam držao oproštajni govor na komemoraciji. Zanimljivo, baš jučer sam bez razloga u zadnji tren vratio prije bacanja dio zbirke pljoski koja se baš tom kolegiji sviđala.
Sin uspješan kreativni poduzetnik se pohvalio da će ovih dana diplomirati i na primijenjenoj umjetnosti,to onako za svoju dušu.
Naletio među papirima na posvete s jednog divnog ljetnog seminara u Hamburgu, na kojem smo se moj dragi cimer Ukrajinac Anatolij i ja družili s dvije Grkinje, ja sam sa svojom Athinom preodjevenoj u muškarca čak prošao dio Reeperbahna zabranjen za žene, malo me bilo prpa jer je ona intenzivnije promatrala sise izloženih prostitutki od mene. Za Anatolija ne vjerujem da se promijenio i da učestvuje u ratu.
Ponosan sam jer smo se svi pridržavali onoga što sam rekao:"Budite sigurni da se nikad nikome neću javiti, iako smo razmijenili kontakte."
Ja sam eto skoro na njih pomalo počeo i zaboravljati, tako i treba biti. Živjela grčka Makedonija :P!
Dolje krafne (Berliner)!
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.