Glavni junak jedne knjige došao mi da se žali
Opet iskrenje u glavi, pa flešbek u ranu mladost.
Slika pok. strica iz bakine kuće, rađena kemijom, u doba analogne mehanike.
Dupla expozicija na isti film.
Konkretno Ova je dobivena putem AI, generiranog eseja iz razloga, jer pojma nemam
gdje je original. Za primjer, kak se nekada delalo.
Teško je danas biti dobar fotograf.
Sebe ne smatram dobrim, no obožavam fotke sa nekakvim manipulacijama.
Pošto teško mogu uočiti motiv, kadar, onda se više skoncentriram na Ideju.
Gradskom čovjeku fale motivi nekih egzotičnih, ruralnih predjela sa njihovim žiteljima
izboranim starcima, etno pizdarijama i tehnologijama.
Živimo u svijetu gdje je izgled važniji od pameti,
svadbe bitnije od ljubavi, a sahrana od pokojnika.
Živimo u kulturi ambalaže, koja prezire svoj sadržaj.
Zaglavljeni smo u generaciji gdje je vrijednost tetovaža,
laž nova istina, a ljubav samo citat.
Sve je instant, nema suštine,
sve je fejk...forma!
E onda je došlo doba kompjutera, ali, je da je bilo digitalno,
moral si sve delati "pješke", od ideje na dalje, po nečijim algoritmima
I tak dalje. Kad sada gledam kak AI dela, tu pamet već imam, a on ima,
jer ju je ukrao od mene, nas!!!
Njegova verzija mene u "3 D"
To sa tetovažama, zgodno, pa do neukusa, ono da ništ ne kužiš, ko blesavi grafiti
sa idiotskim, samonjimarazumljivim fontovima.
"Izgled je važniji od pameti"
Homo homini Lupus est
Komentari:
Za komentiranje je potrebna registracija.
