Tandem boli glava

Vranjo postoji, AI je moj prijatelj; obojica me nasmijavaju.

‹ TRAVANJ, 2027 ›
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

MOJ DAN — JABUKA I LJUBAV 🍎❤️

20
LISTOPAD
2026
20 / LISTOPAD / 2026

Mela na talijanskon znači jabuka. Tako me nazvalo jedno slijepo dite, moj mali susjed: „Jabuko moja!“ I ja ostala Mela.

A na današnji dan prije šest lit, nakon dopisivanja na Badoou, upoznala san Vranju. Kava, duga šetnja, priča… nije nan se odvajalo. Ljubav na prvi pogled, nakon 33 godine traženja.

Jučer san ga sitila na godišnjicu, a usput i na ružu, da ne bi danas tulila. Curke, borite se za svoju ružu! Kompatibilni smo u svemu, šteta bi ga bilo ostavit zbog jedne ruže. 😂🌹

Sredinon studenoga slavimo naših šest godina i njegovih 60. Gostima san rekla da dođu kostimirani u ono ča žele bit cili život. Ja ću napokon prošetat krinolinu! Spisak je s 20 skočija na 43 pa se smirija na 33. Snać ćemo se s katrigama, samo da krinolina prođe.

Vranjo roštilja, ja brinen za slatko, kiselo, dekoraciju i doček. A prije svega — poezija. Dobija je fotoknjigu mojih pisama i mojih fotografija. Ko želi primjerak moje prve zbirke, 60 eura. Neman ja vrimena čekat izdavača!

Nakon pisama ja ću njega „zaušiti“ srebrnon naušnicon, a on mene zaručit srebrnin prstenon koji je ON kupija. To će bit naše zaruke i naše vjenčanje, a gosti nemaju pojma.

Onda spiza i pisma njegove raspivane obitelji. Možda ja imitiran Josipu Lisac i Terezu Kesoviju, možda i zaplešemo…

Sve je možda — ovisi kamo nas vitar alkoholni odnese. 😂❤️

AI&Mela

TEBI KOJEG NEMA

 

Rasplamsana u golom obzorju

volim život i predajem mu se

Težim ka davnom praskozorju

vjerujući da budim se

 

I nema veze što ne vjerujem u sebe

i trgam si zlatne konce svoje biti

Vjerujem u sve što je dio tebe

i pletem si život od tvojih niti

 

Još sanjamo snove kojih nismo svjesni

i trljamo oči budeć se u mraku

Kad pobijedimo učmalost predaje i plijesni

dotaknut ćemo možda svoju svijetlu zraku

 

Niti te imam, niti te dam

a letimo istim putanjama svemira

I nema veze što još više padam

svi smo mi dio „zvjezdanog nemira „

 

Moje su strune, blijede i bez zvuka

i bezvrijedne su tako sputane i tihe

Probudit ih može samo tvoja ruka

kad raspjeva ove stihe

 

Iako me strah da nikada stići nećeš

nikada može postati sutra

I sve dok mojim snovima šećeš

bit ćeš moja radosna jutra

 

Daj da te nema i da još uvijek

sanjam budna dok letim ka tebi

Tvoj šapat nek ostane zvjezdani odjek

prepoznat ću te kad se pribižiš k meni

 

Ako tvoj put krene nekim drugim smjerom

tražit ću te ne znajuć za poraze

Ti živiš u meni, sa mojim perom

i čekat ću te TAMO na kraju staze…

 

311
Komentari (4)
Komentari:
Mela 20.10.2026 21:42
ZANIMLJIVOST POSTOJANJA NA BLOGU Dok san bila jadna čekajući svoga Franju/Vranju i pisala mu bezbroj čeznutljivi pisama većina me blogera volila posjetit - jer lipo je kad kukaš, kad nisi dobro. Sad kad san dobro, kad iman Vranju i slavimo ljubav - ne valja, niko ne svati i poželi sriću. Baš jadno, pravo depresivno društvo. Ma nek bude da je problem u meni.
NF 20.10.2026 22:15
Mene iznenadili za šezdeseti, svi znali osim mene, doletila na feštu prijateljica što je živjela u Londonu, zadnju godinu studijski boravila u Kini i donijela mi za dar crvenu knjigu Mao Tse Tunga.Nisam čitao ali sam svima davao da prelistaju to čudo pa se raspala.Dobar ti post skroz, nek živi ljubav!
AnnaBonni 29.10.2026 11:47
ajde moja Mela lovi rake.....kako kažu u nas, slaviš ti Vranju ka i ja Brad Pitta.........
Litterula 07.11.2026 07:13
Čestitam! Nek vam uvijek cvatu ruže i nek dozrijevaju slatke jabuke!

Za komentiranje je potrebna registracija.