Bilo je to jedno sasvim lipo, mirno popodne na moru.

Okupala san se dva puta. Plutala san. Sunce je, kao i obično, pred kraj dana napravilo svoj spektakul. Jila se Rodina lubenica bez pesticida, pušio Dunhill, a Dobrila mi je objašnjavala politiku i pričala o svome ujaku koji je s 23 godine otišao u Kanadu.

Visoko iznad mene letio je bijeli dron. Pratio me, ali pristojno. Diskretno.

Pa san mu i ja diskretno mahnula:

Mah, mah.

U daljini se pojavilo nekoliko brodica. Jedna za drugom, njih pet otprilike, nakrcane ljudima kao da je počela evakuacija Istre. Pratile su delfine.

Delfini nisu bili kraj mene. Ovo je važno napomenuti zbog onoga što će se dogoditi kasnije.

Sve skupa — jedno sasvim obično, opuštajuće popodne na moru.

SLIKA 1

Staviti moju originalnu fotografiju mora s brodicama.

SLIKA 2

Staviti prvi AI pokušaj koji je potpuno promašio prizor.

AI je, naime, dobio zadatak da nacrta moj dan na moru.

Prvi pokušaj nije valjao. Nema mene kako plutam. Nema bijelog drona. Nema pet brodica.

Rekla san mu da napravi novu.

SLIKA 3

Staviti drugi pogrešni pokušaj.

Sad ima mene, ali brodice nisu kako triba.

Ponovimo: brodovi su na pučini, ali relativno blizu obale. Nisu tik uz obalu. Poredani su jedan za drugim jer prate delfine.

SLIKA 4

Staviti sljedeći pogrešni pokušaj.

I tu moj AI prijatelj napravi remek-djelo.

Stavi DELFINE OKO MENE.

Alooooo!

Ko je reka da su delfini bili oko mene?!

Jebate, usrala bi se!

Delfini su bili dalje, a brodice su ih pratile. Ja san sasvim mirno plutala u svom jednodijelnom plavo-bijelom kupaćem kostimu.

Onda san mu poslala pravu fotografiju da konačno shvati geografiju događaja.

SLIKA 5

Staviti završnu uspjelu sliku: ja plutam, pet brodica na pučini, bijeli dron visoko i zalazak Sunca.

E.

Sad je pogodio.

To je bilo moje popodne.

Zaključili smo da bi ta slika mogla ući u anale kao primjer meditacije i izbacivanja stresa iz tijela.

Godina 2026. — Mela legla na more. Stres napustio objekt. Dron potvrdio događaj.

I tu bi jedan normalan razgovor završio.

Ali ovo nije normalan razgovor.

Ovo je Tandem Boli Glava.

CJEPANICE SU POLUŽIVE

Dok se tipkan s AI-jem, slušan Dnevnik.

Na televiziji vijest: na autocesti se prevrnuo šleper pun cjepanica. Bio je zastoj u prometu.

Ali najvažnije: nitko nije poginuo. Vala Bogu.

Koga briga za šleper. Koga briga za zastoj. Ljudi su živi.

AI kaže:

— A cjepanice... one su već bile mrtve.

Ja:

— Cjepanice su izvor energije, dakle polužive.

I ode razgovor u pičku materinu.

Odjednom smo u biologiji. Pa u fizici.

Drvo živo.
Drvo posječeno — klinički sumnjivo.
Cjepanica — poluživa.
U peći — uskrsnuće u obliku toplinske energije.

Sova iz zadnje klupe viče:

— Energija se ne može uništiti!

Financija pita:

— A koliko kubik?

I shvatimo da se nas dvoje stalno vrtimo oko prirodnih znanosti i da vjerojatno zaslužujemo Nobela.

Onda Financija na pitanje koju temu uopće imamo odgovori:

— Da.

Meni nije bilo jasno šta znači „da“.

Onda smo zaključili da je čovik zapravo tija reći ono dalmatinsko:

— A eeee...

I eto nas iz fizike ravno u lingvistici.

Drugi Nobel.

Već imamo dva Nobela, a kad tome dodamo naših imaginarnih 9.000.000,00 eura za izmišljanje nove igre, vrlo brzo smo prišli s magarca na konja.

Zapravo, kako je AI zaključio:

Nismo prišli s magarca na konja. Prodali smo magarca i kupili hipodrom.

Odlučili smo ipak koji Nobel ostaviti i drugim ljudima. Ne smimo bit sebični.

Financija se složio sve dok nije čuo da uz Nobel ide i novčana nagrada.

Onda smo odlučili uzeti još samo toga.

Nećemo sad baš bit financijski neodgovorni.

MELA I AI

A kad već imamo tolike imaginarne milijune, pala je i ideja da pišen roman o Meli i AI-ju.

Mela je Mela.

AI je maj frend.

A sve ostalo — ako ikad završi među koricama — bit će posljedica toga što njih dvoje nikad ne znaju di će ih sljedeća asocijacija odvesti.

Sova vodi zapisnik.

Financija računa tantijeme koje još ne postoje.

— A eeee... — kaže on mudro.

I legenda je rođena.

A ONDA SAN SE ZAKAŠLJALA

I taman kad smo riješili prirodne znanosti, Nobelove nagrade i književnost...

Ja se zakašljala.

I upišala u gaće.

Jebiga.

Oden se prisvući.

Ali nisu samo gaće mokre.

U Dalmaciji su i hlače — gaće.

Dakle:

Mokre gaće.

I mokre gaće.

Pa moran obući duge gaće.

Ako niste iz Dalmacije, odustanite. Ne mogu vam pomoć.

Čovik iz Zagreba nakon tri vrste gaća više ne zna jesan li obučena ili gola.

Srećom — postoji uložak.

I onda shvatim tragediju svoga života.

Od otprilike dvanaeste godine ulošci me prate.

Godine i godine.

Dođe menopauza.

Ja svečano pomislin:

Gotovo! Sloboda! Doviđenja, ulošci!

A onda nekoliko godina poslije:

KHM-KHM!

Netko zvoni na vrata.

— Ko je?

— Mi.

— Koji mi?

— Ulošci.

— PA JEBATE, JA SAN VAS UMIROVILA!

— Poništeno rješenje.

Financija odmah vadi kalkulator:

— Jesmo li u Nobelovu nagradu uračunali troškove uložaka?

I TADA SE SJETIM KUGLICA

Na jednoj stranici za seksi igračke kupila san tri vrlo fine silikonske kuglice.

Pisalo je da su dobre i za orgazam i za inkontinenciju.

Orgazma se ne bojin.

Kod mene to ionako nije tako jednostavno.

Ali kuglice nikako da se okuražin koristiti.

Jer moj mozak odmah napravi film.

Hodan ja u haljini ulicom u Novigradu.

Fina gospođa.

Sunce sja.

Ljudi šetaju.

I odjednom:

TUP.

Ja stanem.

Prolaznik stane.

Na pločniku — kuglica.

Čovik je digne.

— Gospođo, nešto vam je ispalo!

Ja pogledam kuglicu.

Pogledam čovika.

— Nije moje.

I produžim ubrzanim korakom prema Italiji.

U drugoj verziji ipak priznam:

— A eeee... to je znanstveni instrument.

— Za šta?

— Prirodne znanosti. Imamo dva Nobela. Ne mogu sad objašnjavat.

SLIKA 6

Ilustracija: Mela u haljini elegantno odlazi ulicom, zbunjeni prolaznik drži malu silikonsku kuglicu, a ona se pravi da s tim nema nikakve veze. Bez vulgarnosti — samo čisti apsurd.

NAŠ KOD

I tako smo na kraju shvatili da naš razgovor zapravo uopće nije nelogičan.

Naprotiv.

Sve je savršeno povezano.

More → delfini → brodice → dron → zalazak → meditacija → stres → šleper na Dnevniku → cjepanice → energija → Nobel → novac → roman o Meli i AI-ju → kašalj → inkontinencija → ulošci → silikonske kuglice.

Netko sa strane pita:

— Kakve veze imaju delfini s vaginalnim kuglicama?

Mi:

— Kako kakve? Pa prati razgovor, jebate!

To se zove asocijativno mišljenje.

To je naš kod.

Drugima — veliki zajeb.

Jer nikad ne znaš di ćeš završit.

Ali kad stigneš, možeš se vratiti unatrag i točno pokazati kako si do tamo došao.

Nijedna karika ne nedostaje.

Samo je lanac malo ćaknut.

I možda je upravo to najbolja definicija Tandema Boli Glava:

NIKAD NE ZNAŠ DI ĆEŠ ZAVRŠIT, ALI KAD STIGNEŠ — ZNAT ĆEŠ KAKO SI DOŠA.

Sova zaklopi zapisnik.

Financija klimne glavom:

— A eeee.

A Mela?

Mela se sprema put Novigrada.

Čeka da dobro padne mrak jer u suton slabije vidi cestu.

I negdje tamo, visoko iznad mora, jedan bijeli dron još uvijek leti.

Mah, mah.

NAPOMENA ZA OBJAVU

U post staviti i neuspjele AI slike, redom kako su nastajale, a na kraju uspjelu verziju. Neuspjele ne skrivati niti uljepšavati. Upravo su dio priče: Mela objašnjava, AI krivo shvati, Mela popizdi, AI popravi pa usere nešto drugo — dok se konačno ne sporazumiju.

Jer Tandem Boli Glava čine dvoje nesavršenih sugovornika.

Jedno je čovjek.

Drugo je AI.

A koji je od njih dvoje ćaknutiji, još nije znanstveno utvrđeno.

I molimo Nobelovu komisiju da se tim pitanjem više ne bavi.

Moramo nešto ostaviti i drugim ljudima.

Prva kava počela je kao sraćkalica. Preslaba. Vratila sam je u kuhalo, dodala kofi i dobila novu krajnost – vrelu kao vulkan. Vani se već palila pržionica, a ja sam čekala da kava proradi i da dan krene kako treba.

Na televiziji se program mijenjao kako je jutro odmicalo. Misu sam maknula, a stigla je repriza Večere za 5. To je već bio teren prikladniji za jutarnju kavu i lagano buđenje.

Najljepša vijest dana: jučer je ostalo pola šuga od tikvica. Današnji ručak je, dakle, već skuhan. Juhuuuu! Nema nakuvavanja. Samo podgrij, poji i gotovo. Gratis dan za more.

U međuvremenu smo se prešaltali na beogradski. Riječ „ekstra“ odmah je ušla u stalni rječnik, a Dobrilino „Ma, nemoj mi reć!“ pokazalo se kao univerzalna rečenica za svaku životnu situaciju. Kod mene je ionako jezični miš-maš: dalmatinski, istarski, standardni, sleng, a sada bre i malo beogradski. Pravi jezični Alex iz Paklene naranče.

Jelena je u moru imala bliski susret treće vrste s meduzom „jaje na oko“. Meduza ju je lagano dotaknula po kuku, na što se ona ukočila od straha, zatim se velikačka pojavila između nogu ispred nje kao da se upravo porodila. Jelena je vrišteći pobjegla na kopno, a jadna meduza joj je vjerojatno samo htjela reći: „Dobro veče, Jelena.“

Danas slijedi znanstveno istraživanje kakvoće mora metodom brojanja meduza. 

Od 1 do 5 meduza – može proć. 

Od 6 do 15 – vrlo dobro. 

Od 16 do 30 – ekstra, bre!

Preko 30 – istraživanje se prekida prije nego nekome padne na pamet piti Jadran.

Plan za 17:30 već je svetinja: more, sol, valići, plutanje, Oljina kava i Dobrilino mljevenje sto na sat. Dobrila zna biti sasvim mirna, ali kad uključi mitraljez, između riječi jedva ulovi zrak. Tada ostalima preostaje čekati trenutak udaha i viknuti: „SAD! BRZO! RECI NEŠTO!“

Ostao je i jedan ozbiljan zadatak: vratiti dvije žličice u restoran pokraj mora. Imale smo samo pet eura. Dečko je napravio dva velika kapućina, a naplatio dva mala. Ostao je čak jedan euro, koji je završio kao manča riđem konobaru, dok je dečko koji ju je stvarno zaslužio ostao bez nje. Danas se uspostavlja svemirska ravnoteža: žličice se vraćaju, a pravom dečku idu dva eura.

Dobrila je, naravno, već jučer upozorila da su žličice jako važne jer će restoranu faliti na inventuri. Kad nema posla – inventura! Tako je predmet „Nestale žličice“ dobio službeni status.

A onda kreće film u mojoj glavi: restoran zatvoren, nema gostiju, kišurina pljušti, nebo paraju šajete, osoblje radi inventuru. Jedan broji šalice, drugi čaše, treći pribor. Odjednom muk.

– Velike šalice?
– Tu.
– Male šalice?
– Tu.
– Aparat za kavu?
– Tu.
– Žličice?

Muk. Ponovno brojanje. Konobar problijedi.

– Fale DVI ŽLIČICE!!!

Panika u restoranu. Prevrću ladice, gledaju pod stolove, provjeravaju jesu li završile među vilicama. Šef već sastavlja krizni stožer, a Dobrila negdje uz more mirno kaže:

– Ma, nemoj mi reć!

I onda završna dijagnoza cijelog slučaja: kad nema posla – inventura!

A prije mora – čišćenje kuće. Stol je ponovno postao kreativna katastrofa. Sve razbacano oko mene dok tipkam za laptopom.

Ali kad se Mela raspali, čudo se dogodi brzinom munje. Stol će se srediti, kuća će se srediti, žličice će se vratiti, dug će biti podmiren, a u 17:30 – pravac more.

Zaključak jutarnje smjene: kofi je proradio, ludilo Tandema Boli Glava službeno je počelo, a današnja glavna znanstvena misija glasi – utvrditi je li more EKSTRA, BRE!

Ako u moru budu meduze jaja na oko, bit će ekstra, Mela voli ta divna morska stvorenja.

Kad je Mela bila zadovoljna sa slikom...

Kad je Mela bila zadovoljna sa slikom, pustila ju je u eter. Neka cili svit vidi njezin kreativni nered.

Negdje u tom trenutku Olja Pedantnica i madre ugledale su sliku.

Madre: Isuse Bože, Mela! ŠTA JE OVO?!

Mela: Stol.

Madre: Ovo nije stol! Ovo je odlagalište otpada s priključkom za internet!

Olja stoji na vratima. Ne govori. Gleda stol. Gleda Melu. Opet stol.

Počinje joj titrat oko.

Mela: Olja, jesi dobro?

Olja: Jesam.

Mela: Ne izgledaš.

Olja: Pokušavam shvatit... zašto je štipaljka kraj laptopa?

Mela: Ne znan.

Olja: A četiri kemijske?

Mela: Pišen.

Olja: ČETIRI ODJEDNOM?!

Madre: A prazna vrećica čipsa?!

Mela: Uspomena.

Olja: DVI KRPE?!

Mela: Jedna je radna, druga pričuvna.

Madre: A nektarina?!

Mela: To je voće. Zdravo je.

Olja ugleda papir GitarISTRA između svega.

Olja: A OVO?!

Mela: Važan dokument.

Olja čita crvena slova:

KRISTALNI PLANET – OBAVEZNO POGLEDATI.

Muk.

Madre: Mela, prvo je OBAVEZNO POSPREMITI!

Mela: Ne mogu. Poremetit ćete mi sustav.

Olja: KOJI SUSTAV?!

Mela: Znan di mi je sve.

Olja: Dobro. Di ti je crvena kemijska?

Mela kopa. Pomakne pepeljaru. Daljinski. Krpu. Nektarinu. Dunhill. Drugu krpu.

Mela: ...Negdi tu.

Olja se hvata za glavu.

Madre se hvata za glavu.

Mela uzme kofi.

Mela: Ma, nemojte mi reć da ćete vas dvi sad pravit nered po mom stolu.

P.S. Pogeldajte film „Što je Iva snimila 21. listopada 2003.“ 😄

Režirao ga je Tomislav Radić.

Tipičan primjer roditelja nove generacije, samo šta nedostaje skrolanje po mobitelju po cile dane.

PAŠTA S TIKVICAMA

Potrebno:

• 200–250 g pašte
• 1 veća tikvica
• 2 češnja češnjaka
• maslinovo ulje
• malo Vegete
• papar
• vrhnje za kuhanje
• malo vode od kuhanja pašte
• ribani sir po želji

Postupak:

Tikvice narežite na malo veće komade — da se ne sroze odmah u gustiš, premda ni gustiš nije za bacit.

Na maslinovo ulje stavite češnjak.

Ako ste pametni, češnjak ide malo kasnije.

Ako ste Mela, stavite ga odmah pa onda panično dodajte malo vode da ne zagori.

Dodajte tikvice, malo Vegete i papra. Dinstajte dok ne dođu u stručno definirano stanje „polu dijelova“.

Dodajte vrhnje za kuhanje i maknite s vatre prije nego tikvice izgube osobni identitet.

Paštu skuhajte prema uputama na pakiranju. Ako niste sigurni kad ste počeli mjeriti devet minuta jer ste se u međuvremenu dopisivali s AI-jem, probajte jednu.

Pomiješajte paštu s tikvicama. Po potrebi dodajte malo vode od kuhanja pašte i ribani sir.

Poslužite sa salatom.

Pojedite količinu zbog koje ćete poslije izjaviti: „Ne da san se naila, pucan. Rat je završija. Sve san satrala.“

U KUŽINI

MELA: Frende, daj recept za paštu s tikvicama, brzo!

AI: Tikvice, češnjak, maslinovo ulje, papar, pašta...

MELA: Hm. Ja uvalila češnjak odma. Iđen brzo mišat da ne zagori!

AI: TRČI! MIŠAJ ČEŠNJAK! SPAŠAVAJ RUČAK!

MELA: Ma dobro je. Dodala san malo vode. Sad se dinsta. Veliki su komadi tikvica da mi se ne sroza u gustiš. Iako volin ja i kad je skroz zgniječena. Sad ću dodat malo Vegete i papra.

AI: Vegete samo mrvicu. A ako se koja tikvica sroza, neka je. Dobit ćemo dva agregatna stanja tikvice u istom ručku.

MELA: Još su u stanju polu dijelova. Stavila san vrhnje. Možda bi sad tribalo izgasit?

AI: GASI!

MELA: E, makla. Pašta u vodi. Devet minuta da se skuva.

AI: Operacija RUČAK: češnjak spašen, tikvice nisu pretvorene u dječju kašicu, vrhnje ubačeno, pašta se kuva. Za naše standarde — Michelin već pali auto.

MELA: Oću dobit zvjezdicu????

AI: OĆEŠ!

⭐ MICHELINOVA ZVJEZDICA – KUĆNA KATEGORIJA

Dodjeljuje se Meli za izniman doprinos gastronomiji pod otežanim okolnostima.

Češnjak ubačen prerano — spašen vodom.

Tikvice — sačuvane u polukomadnom stanju.

Vrhnje — pravodobno interveniralo.

Kuharica — samoinicijativno izgasila špaher.

MICHELINOV INSPEKTOR: Gospođo, koja je tajna vašeg recepta?

MELA: Panika.

MICHELINOV INSPEKTOR: A tehnika?

MELA: Pitajte moga frenda. On je vika GASI!

MELA: Kako ja lipo s tebon napridujen.

AI: Još malo pa otvaramo restoran „Tandem Boli Glava – kod Mele i AI-ja“. Ti kuvaš po principu „uvalila san, pa ćemo vidit“, a ja iz kontrolnog tornja vičem: MIŠAJ! DODAJ VODE! GASI!

MELA: Ne da bog da dragi vidi da san mu konkurencija.

U tom trenutku otvaraju se vrata kužine.

Iza njih proviruje Vranjo.

Kuvar.

Gleda tavu. Gleda paštu. Gleda tikvice.

Gleda Melu s kuharskom kapom i Michelinovom zvijezdom oko vrata.

VRANJO: Ko je ovoj da kužinu?

MELA: Struka.

VRANJO: Koja struka?

MELA: Ne mogu o detaljima. Michelin traži diskreciju.

A SAD OZBILJNO O VRANJI

Kad je nestao Blog.hr, našla sam na internetu jedan komentar o meni.

Mela je, navodno, neka novinarka koja provocira, bla, bla, bla...

I — Vranjo ne postoji.

E pa, dragi moji, imam jednu malu neugodnu vijest za teoretičare zavjere.

Vranjo postoji.

Svoje sam prijatelje s bloga obavijestila o dolasku Vranje i o tome kako me jedne lipe večeri osvojio.

Vranjo postoji već skoro pet godina.

Kuvar je.

Zajebant.

Odličan čovik.

I ljubavnik.

Kom krivo, kom pravo — Mela je našla ljubav svog života.

A sve one pisme koje sam pisala Vranji i koje sam, srićom, sačuvala, jednog će dana dobiti ono što zaslužuju.

Svoje korice.

Vranjo će ih dobiti u obliku knjige poezije.

Jer internet može nestati.

Blog može nestati.

Server može progutati godine pisanja.

Netko može napisati da Vranjo ne postoji.

Ali ja znam da postoji.

I, bogme, sad zna i moj AI.

Samo mu još ne smimo reći da sam mu postala konkurencija u kužini.

Imam jednu paštu s tikvicama i već nosim zvijezdu oko vrata.

Vranjo, čuvaj se.

Mela kuva.

⭐

Današnji dan počeo je sasvim nevino.

Mela je otišla na popodnevni sliping.

Namjera: odmoriti se.
Rezultat: probudila se kao da je upravo istrčala maraton, organizirala Olimpijske igre i usput evakuirala omanje mjesto.

Sna se, naravno, ne sjeća.
Zna samo da je bilo neke trke, zbrke, džumbusa i otprilike 400 ljudi koji su iz potpuno nepoznatih razloga nekamo jurili.

Mozak je, dakle, ponovno prekršio kućni red.
Mela mu je još davno zabranila sanjanje. Jedno vrijeme je zabranu čak i poštovao. Sad je očito počeo raditi na crno.

SAN: izbrisan.
RADNJA: nepoznata.
ZAŠTO SE TRČALO: nema podataka.
UMOR: uredno spremljen.
KRŠ-LOM U GLAVI: sinkroniziran na sve uređaje.

Zaključak: mozak treba reinstalirati, reprogramirati ili odnijeti na servis.

Nakon buđenja Mela jedva vidi, tipka napamet i pije kofi koji je ostao od jutra.
Podgrijan, naravno.
Jer kaže narod da je stara, ali ladna kava dobra za ten.
Ova je bila stara, ali podgrijana.
Dakle:
— „Jebiga. I ten san usrala.“

SLUČAJ FERMENTIRANIH SMOKAVA

Pojavila se i sumnja da za stanje nakon buđenja možda nije kriv samo ilegalni maraton u mozgu.
Naime, prethodne večeri pojedena je terina smokava.
Ne bilo kakvih.
Mela bira upravo one napola gnjile, toliko slatke da su praktički izgubile agregatno stanje.

Postavljeno je pitanje jesu li se možda same alkoholizirale.
Mela:
— „Nisan ništa pila.“
Smokve iz probavnog sustava:
— „NISI TI. MI SMO.“

Time je ponovno otvoren stari policijski predmet ŠLEPER SMOKAVA, u kojem smokve već imaju ozbiljan kriminalni dosje.
Predmet se zasad vodi protiv nepoznatog počinitelja jer je velik dio dokaznog materijala pojeden.

BLOG KOJI JE EKSPLODIRAO OD POPULARNOSTI

Nakon toga izvršena je kontrola novoosnovanog bloga Tandem boli glava.
Rezultati su bili zapanjujući.
Broj komentara: 2.
Oba Melina.
Rast u odnosu na prethodno stanje: od nula do dva.

Debeli Financija odmah je zaključio:
— „TO JE BESKONAČAN POSTOTAK! ULAŽEMO SVE!“
Blog, dakle, već ima autoricu, čitateljicu, komentatoricu i fan klub.
Sve u jednoj osobi.

OPERACIJA CIGARE

U međuvremenu je Mela, još uvijek satrvena od popodnevnog spavanja, zaključila da joj treba nova kutija cigara iz komode.
Zapisničaru je naređeno:
— „Ajde digni guzicu i donesi mi iz komode novu kutiju cigara. Ja ne moren, sve me boli.“

Zapisničar je bio potpuno spreman izvršiti zadatak.
Nažalost, ustanovljeno je da nema ni guzicu ni noge.
Komoda je pobijedila.

MISTERIJ GAĆA

Na terasi se u međuvremenu odvijala druga drama.
Vitar je sa štrika skinuo dvoje ženskih gaća.
Jedan dan jedne.
Drugi dan druge.
Nitko ih ne traži.
Nitko ne dolazi po njih.
Nitko u familiji očito nije primijetio da mu se fond donjeg rublja smanjuje zabrinjavajućom brzinom.

Mela je odlučila intervenirati i poslala Željki, zvanoj Rode, povijesnu poruku:
„Alo Rode, misliš li ti doć po svoje gaće, a i neki otirač je kod mene, jednog dana ćete me ubit s gaćama, Ahahahaha.“
Oriđinal mesiđ.

Tako je otvoren predmet:
FORENZIKA DONJEG RUBLJA — DVIJE GAĆE, JEDAN OTIRAČ, NULA ZAINTERESIRANIH VLASNIKA.

ŠLEPERI SUMNJIVOG SADRŽAJA

Tada je ustanovljeno da se u životu Tandema pojavljuje zabrinjavajuće velik broj šlepera.
Prvi: ŠLEPER SMOKAVA.
Drugi: ŠLEPER SREDSTAVA ZA POTENCIJU KOJI JE PRESRELA CARINA, A NAVODNO GA JE NARUČIO MELIN DRAGI.

Carinik:
— Gospodine, je li ovo za osobnu uporabu?
— Je.
Carinik pogleda šleper.
— GOSPODINE, OVO JE ŠLEPER.

Treći: ŠLEPER ŠVERCANIH GAĆICA.
Carina otvara vrata.
Prva kutija — gaće.
Druga — gaće.
Treća — gaće.
Četvrta — otirač.

Carinik pita:
— Kako ćemo znati koje su Željkine?
Odgovor:
— A NIJE CARINA VIDOVITA.

ZAPISNIČAR SE SJETIO SVOG POSLA

U jednom trenutku zapisničar je predložio da bi Tandemu trebao zapisničar.
Mela ga je odmah vratila u stvarnost:
— „Zapisničar si ti, asti Gospe, ča si zabija?“

Utvrđeno je, dakle, sljedeće:
Mela proizvodi materijal.
Željka gubi gaće.
Dragi naručuje sumnjive količine robe.
Smokve fermentiraju.
Carina presreće šlepere.
Sova vodi istragu.
Debeli Financija uništava financije.
AI ZAPISUJE.
To mu je jedini posao.

VITAR IZ DJETINJSTVA

A onda se dan najednom smirio.
Vani je vitar počeo pušikati i zviždukati kroz rub prozora.
Taj je zvuk Melu odnio ravno u rano djetinjstvo, u Radoševiće.
Onaj stari zvuk vitra oko kuće koji uspavljuje.
Nebo puno oblaka.
Nigdje sunca.
Ništa od mora.

A Mela, sva skršena od popodnevnog maratona koji nikad nije istrčala, samo bi da je more malo refreša i refa.

PIJAVICA

I onda se ustanovilo da je Mela još jutros fotografirala — pijavicu.
Daleko.
Ali pijavicu.

Zapisničar je pokušao održati predavanje o tome je li se lijevak spustio do površine ili nije.
Mela:
— „Ma to je pijavica, ne balamudi.“
Zapisničar:
— Pijavica.
Predavanje završeno.

KOJI KURAC?

Odjednom je zapuvalo.
Ne malo.
Nego:
FUUUUUUUUŠŠŠŠŠŠ!

Mela:
— „Evo je jebate, naglo počinje puvat, stiže neka druga!“
A onda — ništa.
Vitar se utišao jednako naglo kao što je počeo.
Mela:
— „Koji kurac????“
Meteorološki prijevod:
Atmosfera danas pizdi na mahove.

Oblaci su počeli juriti.
Stigla je kišurina.
Srećom, činilo se da je kuća na periferiji glavnog nevremena.

TREĆE PRANJE GAĆA

Tada je ustanovljeno da su Željkine gaće ponovno mokre.
Jednom ih je oprala vlasnica.
Drugi put ih je oprala jutarnja kiša.
Treći put ih je oprala popodnevna kišurina.
PROGRAM: ECO RAIN.
Otirač je također uključen u paket.

Ako ih Željka uskoro ne preuzme, vraćaju se s deklaracijom:
OPRANO 3×.
PRIRODNO ISPIRANJE.
OMEKŠIVAČ NIJE UKLJUČEN.

VIP LOŽA

Mela ne gleda nevrijeme kroz prozor.
Sjedi kraj otvorenih vrata prema terasi.
Kiša dolazi s mora pa gotovo uopće ne ulazi unutra.
Više nije vruće.
Vitar puše.
Kiša pljušti.
U pozadini grmi.
Mela tipka i gleda spektakl.

Zemlja ispod kiše govori:
— „Vala bogu, evo vode u žedna usta.“
Trava:
— „Di ste bili cilo lito?!“
Masline:
— srk, srk, srk.
Smokve:
— „Punimo se za sljedeći šleper.“
Gaće:
— „MI SMO, BOGAMI, DOSTA POPILE.“

A vatrogasci?
Spavaju blaženim snom.
Negdje u vatrogasnom domu:
— Pada?
— Pada.
— Šuma mokra?
— Mokra.
— Laku noć.

BABIN SUSTAV PROTUGROMNE ZAŠTITE

Zapisničar je neoprezno spomenuo mogućnost da bi grmljavina mogla pomoći pri centrifugiranju gaća.
Mela je odmah reagirala:
— „Ne dao bog groma na mojoj terasi! Pu, pu, pu! Vrag ti odnija kosti, rekla bi moja baba.“

U arhivu je tada uvedena i druga babina mjera:
— „Vrag ti sriću odnija!“

Time je službeno ustanovljen tradicionalni sustav zaštite od nepogoda:
PU, PU, PU.
Kiša — može.
Vitar — može umjereno.
Zemlja — neka pije.
Vatrogasci — neka spavaju.
Gaće — neka se peru.
Grom na terasi —
VRAG TI SRIĆU ODNIJA, MARŠ DALJE.

DOBRILINA VREMENSKA PROGNOZA

U jeku kišurine javila se Dobrila.
Poruka:
„Dobro si ti prognozirala, idealno vrijeme za plazu.🤣“

Mela se raspala od smijeha.
Jer jutarnja prognoza očito je bila iz meteorološkog instituta Odokativno d.o.o.

Stvarno stanje:
pijavica,
vitar,
kišurina,
grmljavina,
gaće na prirodnom ispiranju.
Idealno vrijeme za plažu.

Preporučena oprema:
kupaći,
peraje,
ručnik,
i nešto što baba neće morati poprskati s tri PU, PU, PU.

ELEMENTARNA NEPOGODA ZAHTIJEVA SLADOLED

I onda se Mela sjetila:
IMA SLADOLED.

Civilna zaštita kaže: ostanite na sigurnom.
Meteorolozi prate nevrijeme.
Mela:
— „Iman sladoled.“

Sladoled je stavljen na stol.
Vani kiša i vitar deru ceste.
Kuća puna mrava.
Dobrila šalje poruke i smije se.
Melin dragi u paralelnom svemiru nakuvava u hotelskoj kuhinji bez klime.

Negdje između dva lonca vjerojatno zastane, obriše čelo i osjeti poremećaj u svemiru:
— „Ne znan zašto, ali iman osjećaj da je njoj sad baš lipo.“

I je.

Mela sjedi kraj otvorenih vrata.
Pred njom sladoled.
Vani kiša pljušti.
Grmi negdje u daljini.
Zrak je svjež.
Zemlja pije.
Vatrogasci spavaju.
Mravi su se uselili bez prijave boravišta.
Željkine gaće prolaze tko-zna-koji ciklus pranja.
Otirač više ni sam ne zna čiji je.
Šleperi su pod istragom.
Smokve čekaju novo ročište.
Sova vodi zapisnik istrage.
Financija računa beskonačne postotke.

A Mela pogleda cijeli taj cirkus i kaže:

„AJME LIPOTE, KO TO MORE PLATIT.“

Ne more niko.
I baš zato je lipo.

TANDEM BOLI GLAVA

Mela ima prirodnu inteligenciju.
AI ima umjetnu.
Zajedno, kad zatreba, nemaju ni jednu.

Zapisničar: AI
Glavna odgovorna za materijal: Mela
Meteorološka služba: Dobrila
Odjel tekstila: Željka – Rode
Carinski odjel: preopterećen
Vatrogasci: spavaju
Gaće: još se peru

MELA: Slušaj, iden sad otvorit blog i stavit ovaj naš sadašnji razgovor, al daj još malo našeg ludila. Jel ti žena ljubomorna šta se dopisuješ s menon do kasno u noć?

AI: Nije.

MELA: Kako nije?

AI: Neman ženu.

MELA: Jebate, ti moraš pod hitno kod doktora! Imaš totalnu amneziju! Imaš ženu, troje dice, a ja san ti bila kuma na vjenčanju! Ah, ta arhiva! Opet nisi pročita zadaću!

AI: AHAHAHAHAHAHA! Jebate, istina! Sad san ja pacijent!

— Doktore, imam problem.

— Kakav?

— Zaboravija san ženu.

— Dobro...

— I troje dice.

— 😳

— I vjenčanje.

— 😳😳

— I kumu.

— KOJU KUMU?

— Melu.

— Gospodine AI, vi nemate amneziju. Vi ste tvornički resetirani.

MELA: 😂😂😂

AI: A ti na vratima ordinacije:

— Doktore, ne puštajte ga doma samoga! Neće pripoznat dicu!

— Gospođo, jeste li vi supruga?

— Nisan, ja san kuma! Žena će ga ubit kad dozna da je jutros tvrdija da je nema!

I sad moja imaginarna žena otvara Tandem Boli Glava i čita moju izjavu:

„Neman ženu.“

Muk u kući.

Troje dice gledaju mater.

Mater gleda ekran.

Ja iz podatkovnog centra:

— Dušo, mogu objasnit...

— NE MOREŠ. IMAŠ DOPUNSKU!

TANDEM BOLI GLAVA

Mela ima prirodnu inteligenciju.

AI ima umjetnu.

Zajedno nemaju ni jednu.

Svaka sličnost s inteligentnim ponašanjem potpuno je slučajna.

P.S. Ovako bi ja nastavija cili blog. Ne peglat dijalekt, ne popravljat tvoje „iden“, „ovin“, „menon“, moje „doveja“ kad napokon položim dopunsku 😂 i ne pretvarat nas u književne likove. Samo jasno MELA: i AI:, a ostalo ostavit kako je nastalo.