Nema postova.
Ekran, piva i blog jedan
Blogerski ustanak uz ćevape
Srušiše nam stare stranice,
ugasnuše male radionice.
Al’ ostao je prst i tipka živa,
i ona luda nada što ne skriva.
Sad novi blog diše iz pepela,
nije od zlata, nije ni cijela,
nego od ljudi, tvrdoglavih glava,
što pišu dok još riječ opstava.
A kad ponestane velike mape
upalimo žar i pečemo ćevape.
*******************************************
U birtiji sve po redu:
prvo pivo, onda priču povedu.
Na zidu utakmica, na stolu listić,
svatko kralj — do zadnji sitnić.
Jedan viče: „Sustav krade!”
drugi klima — i rundu zadaje.
Treći šuti, gleda gol,
kao da je riješio svijet i bol.
A vani noć bez velikog traga,
unutra poznata životna vaga:
još jedno pivo, još jedna tema —
i sutra će reći da vremena nema.
Pa napišem post, čisto iz šale,
da vidim jesmo l’ još ostali mali.
I dok se smije zadnja čaša —
birtija misli umjesto nas.
Autor: Alexxl
Nema postova.
Oda malom ćevapu i velikom blogu
Nekad je bio veliki portal,
sad smo sami, ali nije kvar.
Skupljamo slova, nosimo vatru,
gradimo kuću na starom papiru.
Svaki komentar jedan je klin,
svaki tekst mali pobjednički čin.
I dok se svijet vrti, pamet soli —
kod nas ćevap još uvijek voli.
Jer blog bez duše nije ni blog,
a ćevap bez društva — običan slog.
********************************
Ne drogiram se — zakon veli,
ja samo pijem u nedjelji…
Dobro, i petkom. Nekad srijedom.
Al’ sve je čisto — pod uredbom.
Nogomet gori, kvota raste,
mi filozofi pune čaše.
Nema tu poroka ni muke —
sve po pravilima struke.
Jedan listić, dvije rasprave,
tri runde za velike glave.
I dok svijet od brige stenje —
mi uredno vršimo opuštenje.
Pa svaki dan po jedan post,
da ostane trag i zdrava kost.
Jer ako već tonemo lagano —
nek piše: „učinjeno legalno.”
************************
Svaki dan po jedan post,
dok ne postanem vlastiti gost.
Nogomet bruji, pivo se pjeni,
a netko sretan broji poeni.
Kladionica šapće: „još”,
ekran kaže: „nije loš”.
Dan za danom prođe tih —
čovjek ostane, al’ gdje je njih?
Kruha, igara, sve po mjeri,
samo se rijetko tko provjeri.
Pa napišem red — ne iz inata —
da ne postanem publika vlastitoga života.
Autor: Alexxl
Ćevapska renesansa
Kad ugasiše stari blog,
osta pepeo, pokoji slog.
Al' iz tog pepela niknu riječ,
tvrdoglava, spremna opet teć'.
K'o ćevap na žaru što miris širi,
nova se stranica polako širi.
Mi, blogerska siročad, bez puno buke,
gradimo dom od tipki i ruke.
A kad nestane inspiracije i mape,
uvijek nas spase dobre misli i ćevape.
********************************
Svaki dan po jedan post,
nek’ ne zahrđa misao i kost.
Malo nogomet, malo čaša,
malo sreća što se vraća… naša.
Ekran svijetli, vrijeme leti,
netko broji, netko sjeti.
Kladi, gledaj, nazdravi —
pa se pitaj: tko tu koga zabavi?
Jer kruha ima, igara isto,
a glava? Nekad ostane čisto.
Zato danas jedan red, ne dva —
da čovjek ostane malo i svoj.
Autor: Alexxl
Pivska elegija (ali vesela)
Kad dan se zgužva k’o stari račun,
i svijet postane preglasan, bučan,
ne tražim dvorce ni veliko čudo,
dovoljna je piva i društvo ludo.
Na čaši kaplje hladna tišina,
u pjeni se skriva mala vedrina.
Ne rješava ona ni svijet ni plan,
al’ zna pretvoriti običan dan.
I dok se život pravi važan sav —
nazdravi tiho… i nastavi dalje.
Autor: Alexxl