Pola sata
Na povratku iz jutarnje šetnje ista djevojka sjedi na istoj autobusnoj stanici buljeći u istu prazninu dok se autobusi nižu. Na životnom putu je vjerojatno negdje pala u drugi plan, kao na ovoj fotografiji uostalom.
Penjemo se stubama, ljudi žure na posao, žene elegantne.
Pas i ja smo imali dugu mračnu noć pa mi više pašu tamne boje, fotiću baš i ne.
Jučer me izdao na ručku kod Kristine, nijedna fotka nile uspjela, ovu stavljam samo kao svjedočanstvo, opet pečena paprika u prvom planu😍.
Igrao sam šah kontra dede(90), prvu partiju sam glatko dobio u luđačkom napadu, drugu bio izgubljen no nakon njegovog opuštanja demonstrirao da dva lovca mogu biti jača od dva topa. Zanimljivo, godinu dana ne igram, a onda pobjeda za ulazak u ekipnu drugu ligu protiv najjače desetogodišnjakinje u državi, a onda i izuzetno vitalnog devedesetogodišnjaka koji trenutno ponovo iščitava Dedijera, pobjede na istu šablonu kreiranu iskustvom.
I za kraj napokon casual. Koga to zanima, pitao me jednom "vrli pitac neki". Nikoga, u tome i jest fora, pola sata penjanja uz stube, mimoilaženja i jedna digresija.
Komentari:
Nema komentara.
Za komentiranje je potrebna registracija.
